Mada je zovemo ljubica, ona nema nikakve veze s onom vjesnicom proljeća koja tako zamamno miriši. Uopće nema miris. Ime je dobila zbog izvorne tamnoljubičaste boje. Danas je možemo kupiti tokom cijele godine. Ima je u puno boja: ružičastoj, bijeloj, crvenkastih tonova, boji jorgovana pa čak i šarenih, a postoje i dupli varijeteti. Bijela ljubica će tokom nekog vremena na rubovima latica početi mijenjati boju u izvornu tamnoljubičastu. Veoma je popularna i nije teška za uzgoj. Uz malo pažnje cvasti će tokom cijele godine. Obavezno odstranjujte ocvale cvijetove, jer time ćete je potaknuti da cvate što dulje. Treba je staviti na svijetlo mjesto no ne na direktno sunce, jer će inače po lišću dobiti ružne mrlje. Pazite da nije na propuhu. Ne voli baš prostore gdje se koristi plin.

Voli vlagu pa je zalijevajte dva puta tjedno no ne dopustite da voda ostane u podlošku. Izlijte višak vode i pomognite tako da u podložak stavite kamenčiće kako ne bi bila stalno u vodi. Više voli zalijevanje u podložak i svakako pripazite da joj ne močite listove.

Lako se razmnožava pomoću lista s peteljkom. U proljeće peteljku lista stavite u vodu ili zemlju. Otprilike za 8 mjeseci ljubica će procvasti. Poželjno ju je posaditi u pliću posudu, jer nema dubok korijen, a i voli biti sputana. Presadite je svaku drugu godinu ili kad vidite da joj listovi počinju biti sve manji. Ako imate biljku koja duže vrijeme nije cvala, pokušajte je potaknuti tako da smanjite zalijevanje tek na jednom tjedno. To bi trebalo izazvati razvoj mnogo cvjetnih pupova.

Mnogi smatraju da ljubica ne uspjeva na položaju gdje su jake podzemne vode. Ne znam da li je to istina, ali zaista nekima uspjevaju sve vrste cvijeća, osim ljubice...

Izvor: Cvjetakmali.blog.hr