U ovo svečano predblagdansko doba svojom ljepotom i elegancijom, razne poslovne prostore i naše domove ukrašava božićna zvijezda ili onako malo kompliciranije - euphorbia. Može se kupiti u nekoliko boja crvenoj, rozoj, bež i bijeloj. Bez obzira na boju brakteje svima su potrebni isti uvjeti kako bi preživjele.
To je biljka koja voli vlagu u zraku, a bome i u nogama, ups. korijenu. Nikako ne smijete dozvoliti da je biljka cijelo vrijeme baš mokra, nego samo vlažna. To se najbolje provjeri ako prstima probate zemlju. Znači kad je zalijete nakon 15 do 20 minita izlijte vodu koja je ostala u podlošku. Taj problem možte riješiti i tako da u podližak ili na dno ukrasne vaze stavite kamenčiće koji će je čuvati od vode. Ne podnosi baš dobro suh zrak tako da je u prostorima sa centralnim grijanjem morate bar jednom dnevno prskasti kako ne bi izgubila lišće i tako pri dnu stabiljke ostale gole.

Baš mislim kako sada po zimi nema puno biljaka koje cvatu, a onda sam se sjetila božnićnog kaktusa. Pa da tu je još i ciklama, azaleja i nezaobilazna božićna zvijezda. Ipak ima boja samo ih treba primjetiti. Božićni kaktus ili Zygocactus na latinskom, nije uopće težek za uzgoj. Bez puno truda razveseliti će nas u zimi svojim cvijetovima u obliku trubica koje se nalaze na izduženim izbojima. Potrebno mu je osigurati dovoljno svijetla. Doduše moramo paziti da ne pretjeramo u zaljevanju jer bi mogao početi gnjiliti, a onda nažalost nema spasa. U kasno ljeto poželjno ga je prihraniti kako bi imao snage za cvatnju oko Božića. Veoma lako se zakorijenjuje. Dovoljno je izboj zabosti u zemlju ( nikako u vodu jer bi zgnjilio) i kroz nekoliko tjedana razviti će se novi izboji. Kad na proljeće prođe opasnost od mraza bez problema može biti vani na prozoru, balkonu ili u vrtu, ali u jesen kad temperature padnu ispod 18 stupnjeva potrebno ga je unjeti u kuću.

Izvor: Cvjetakmali.blog.hr

Volim u ranu jesen otići u Gorski Kotar. Tada još nije jako hladno, a uz malo sreće dan može biti prekrasan i okupan suncem. Na lišću bjelogorice mogu se vidjeti sve nijanse žute boje koja prelazi u oker, a ponegdje čak u smeđu. Oni najtvrdoglaviji listovi još uvijek pokušavaju ostati zeleni i ne posustaju u toj namjeri... Na rubu šume, na tlu između vlati trave sakrivaju se nježni ružičasti cvijetovi. To su šumske ciklame. Najčešće ne mogu odoljeti i uberem nekoliko cvjetaka i zabijem nos u njh kako bi osjetila njihov prekrasan miris. Ja volim taj miris, mada je nekima prejak. Doduše nikada ne uberem puno, tek nekoliko, 6-7 pa onda se valjda i ne uspijem udaviti u njemu. Isto tako kroz cijelu jesen i dio zime možemo kupiti ciklamu koju ćemo staviti u svoj dom. To je perzijska ciklama ( lat. cyclamen persienum). Ona nema miris, veličine je od 25-40 centimetara. Postoji u raznim nijansama roze, crvene, narančaste, bijele boje, jednostavna, dupla, ricasta...