|
 Teško je zamisliti kako bi današnja kuhinja izgledala bez raskošnih mirisa i okusa svježeg začinskog bilja.
Biljke koje koristimo kao začine najbolje rastu u krajevima umjerene i mediteranske klime. Donedavni izbor, ograničen na peršin, ružmarin, mažuran, timijan, metvicu, kadulju i kopar, u modernoj je kuhinji proširen i na vlasac, estragon, origano, bosiljak, melisu, lavandu, medvjeđi luk, čubar, krbuljicu, grbicu, boreč, korijandar, ljupčac, kiselicu, bedreniku, miloduh, matičnjak...
Svježe začinsko bilje najbolje je upravo takvo - što svježije, i zato ga mnogi uzgajaju sami. Uglavnom ih je lako uzgojiti, a nemate li vrt, zadovoljit će ih i kakva tegla na balkonu ili prozorskoj dasci.
|
U ovaj rod sukulenata koji potječi iz Južne Afrike spada nekoliko različitih biljaka koje sve imaju debele mesnate listove, no neke rastu poput stabalca, neke su puzavice, a svima je zajedničko da su otporne i dugotrajne ako se ne pretjera sa zalijevanjem. Pogoduje im svijetlo mjesto, jer ako nema dovoljno svijetla listovi će biti blijedi, a biljka će se izdužiti. No nemojte dozvoliti da je prži sunce preko stakla. Ako je biljka od proljeća do kasne jeseni vani sunce joj neće škoditi, a možete je i ukopati u zemlju zajedno s loncem. Na jesen kad počnu hladne noći ispod 10 stupnjeva potrebno ju je unjeti u kuću no ne odgovara joj prezimljavanje u jako grijanom prostoru jer tada ne mogu ostvariti pravo doba mirovanja, a često dolazi do ušljivosti i opadanja listova. 
