U nekim krajevima ovu lukovičastu biljku zovu još i prugasti sunovrat te zvanika, pripada porodici sunovrata, srodnik je i maloj visibabi, potječe iz tropskog područja Amerike.Iz lukovice izrasta snažna šupljikava sabljika na kojoj su zvonasti cvjetovi koji mogu biti bijeli, narančasti, u raznim nijansama crvene boje i prošarani. Nakon stapke javljaju se dugi sabljasti listovi. Ponekad se najprije pojavi par listova pa tek onda stapka, ali nije ni važno tko je prvi, glavno da procvjeta. Dok raste treba je držati na svijetlom i toplom mjestu, voli vlagu pa zalijevajte svakih 2-3 dana, no najbolje da popitate zemlju pa ako je potrebno zalijete. Također u doba rasta prihranite je svakih 14 dana. Kad cvijet uvene odrežite ga i pomalo smanjite zalijevanje, a listove ostavite do jeseni, jer preko njih će skupiti hranu za slijedeće proljeće. Kad listovi potpuno uvenu prestanite zalijevati i držite lukovicu suhom kroz desetak tjedana. Nakon tog počnite zalijevati kako bi probudili lukovicu i potaknuli je na cvatnju.

U toplijim krajevima tj. priobalju sasvim slobodno možete je držati vani, zasađenu u loncima samo držite se toga da je zimi ne zalijevate kako u slučaju iznenadne niske temperature lukovica ne bi smrznula. Ako je držite u kući tokom zime tj. u doba mirovanja lukovica bi trebala biti u hladnoj ne gijanoj prostoriji i neka ostane u zemlji jer ne voli uznemiravanje. Presadite je svake druge ili treće godine u veći lonac.

Zadnjih godina u prodaji ima rezanih cvjetova amarilisa koji su zaista lijepi. Ako se odlučite za kupnju rezanog cvijeta prije stavljanja u vodu obavezno stapku odrežite ravno oštrim nožem, a kasnije vodu morate mijenjati svakodnevno jer iz stabljike izlazi sluz.

Izvor: Cvjetakmali.blog.hr