Preživjeli su tehnologiju, zbog koje su ih bivši vlasnici potjerali u divljinu, preživjeli su rat, a sada su divlji konji na Krug planini kod Livna ugroženiji nego ikad prije

U početku je stado konja na Krug planini činilo dvadesetak do trideset jedinki, ali je s vremenom naraslo. Za vrijeme rata stado podivljalih konja na Krug planini imalo je oko 360 grla jer su se glavnom stadu pridružili i konji koji su pobjegli s područja Glamoča, Drvara i Kupresa, pogođenih izravnim ratnim djelovanjima.

Stoga su, kako se šale Livnjaci, divlji konji na Krugu “jedina multietnička zajednica u BiH u kojoj se muškarci svađaju samo zbog žena”.

Lokalni izraz za zajednice tih lijepih životinja, što je zanimljivo, nisu ni stada ni krda nego “jata”. Riječ krdo je preprosta i prljava za zajednicu lijepih i plemenitih životinja, barem u selima sjeveroistočnog ruba Livanjskog polja, na obroncima Krug planine i Borove glave. Prepušteni divljini, na prostranstvima planina Krug, padina Cincara i Borove glave opstali su samo konji koji su izdržali prirodnu selekciju. Pa ipak, nakon završetka rata broj divljih konja počeo se smanjivati. Konjokradice iz središnje Bosne do prije nekoliko godina lovili su divlje konje radi preprodaje Talijanima, koji od konjskoga mesa rade prvorazrene salame. 

Ubijanje iz zabave

Tako je populacija od 360 konja prije četiri godine spala na tek 150 grla, što je bio znak za uzbunu udrugama za zaštitu prirode i medijima. Stado se počelo oporavljati, ali se pojavio novi problem. Konje su počeli ubijati iz čiste zabave ili radi hrane za pse.


- Prije dva mjeseca pronašli smo strvinu ubijenoga konja kojem su izrezani butovi, vjerojatno za hranu psima. Neki konji ubijeni su iz čiste zabave. Ne mogu vam opisati osjećaj kad vidim ranjenog ili ubijenog konja: čudna mješavina tuge, nemoći i bijesa - priča Branko Lijović Lija, općinski vijećnik HSP-a u Livnu, koji se sa svojim prijateljima iz Moto kluba Vukovi brine o divljim konjima. Oni im za vrijeme mećava donose sol, kukuruz, sijeno. Sve o svom trošku, na žalost.  Livanjski divlji konji često stradavaju i na magistralnoj cesti Livno - Kupres, na prijevoju Borova glava, kada prelaze cestu kako bi došli do pojilišta ili kad po cesti ližu sol posutu zbog poledice.  

 Branko Lijović i njegovi prijatelji iz Moto kluba Vukovi žele se izboriti za to da Općina Livno proglasi divlje konje s Kruga svojim vlasništvom. Jedino ih se tako može zaštititi.

- Da bismo ih zaštitili, s problemima smo izašli u javnost, u medije. Sada svatko zna za divlje konje, pa i zlonamjerini ljudi, tako da se opasnost za njih povećala - kaže Branko Lijović Lija. Njegov prijatelj Mario Jozić uvjeren je da mediji, barem kad su u pitanju konji, ne donose ništa dobro. On vjeruje da problem može riješiti samo vlast.

Nepredvidljivi kad je južina

- Može se donijeti zakon o zaštiti veprova, ali se za konje ne može donijeti zakon, čudno mi je to! Pa ovi konji su, zaboga, jedina ovakva divlja populacija u Europi - kaže Jozić.  

Livanjski bikeri u starim terencima voze konjima malo sijena i soli. Zalihe hrane za konje čuvaju u skladištu Cesta Herceg Bosne na prijevoju Borova glava, uz samo cestu.  

- Netko je na Silvestrovo obio vrata skladišta i ukrao nam sol i kukuruz namijenjen konjima. Kako je uopće moguće da netko takvo što učini - pita se ogorčeni Lijović dok na Ladu tovari balu sijena.

Nakon više od sata vožnje po zasniježenim stazama, brdima i vrletima Krug planine u daljini smo vidjeli nekoliko konja. Lijović je zastao s Ladom stotinjak metara od konja koji su se najprije uznemirili, a potom mu počeli oprezno prilaziti. Divlji konji prepoznaju Liju i jedu iz njegove ruke.

- Vidiš, Čokoladni, ovaj prekrasni veliki konj prvi će nam prići, ali je toliko nepovjerljiv da čak i meni vrlo rijetko jede iz ruke. Za njim će doći svi ostali. Za nekoliko  minuta, ako ih ništa ne uznemiri, prići će nam nekoliko desetaka konja. Zna se dogoditi da mi ne žele prići, nepredvidljivi su, posebno kad je južina, meteoropati su - objašnjava Lijović. 

I, zaista, za petnaestak minuta oko Lijovićeve Lade okupilo se osamdesetak konja. Lijović razbacuje sijeno i žali što nije dovezao više bala.

- Zašto radiš sve ovo? - pitam ga.

- Moram ići do kraja! Ne bih si mogao oprostiti da mi dijete jednoga dana kaže da sam mogao učiniti više za zaštitu konja, a da to nisam učinio - odgovorio je Lijović. 



Na Krug planini pridružili su nam se Boško Krželj i Mario Jozić, također bikeri iz Moto kluba Vukovi. Odmah su uočili jednoga s velikom ranom na glavi, iznad nozdrva. Objasnili su da je to posljedica napada vukova. Kad vukovi napadaju, konji se štite tako da naprave krug. U središtu kruga je ždrebad, oko njih kobile, zatim stariji i nemoćni konji, a onda mužjaci, leđima okrenuti prema vukovima; predatore zaustavljaju udarcima kopita. 

Lijović i njegovi prijatelji primjećuju da ove godine nema ždrjebadi. Misle da su se u priču umiješali konjokradice koji u Drvaru prodaju ždrjebad ljudima koji se bave sječom šume.

Pucanj u daljini

Novinarka Željka Mihaljević, koja već deset godina odlazi na Krug-planinu promatrati konje, također je zabrinuta za ždrjebad.  Lani je, kaže, izbrojala 196 odraslih konja i  30  ždrjebadi, što znači da ih je trebalo biti više od 200, a nema ih toliko.  - Nedostaju neki predvodnici i konjići stari jednu godinu. Čini se da su konji postali lovina - potreseno priča Željka Mihaljević. 

Polusatno “druženje” s divljim konjima na Krug planini prestao je nakon što se u daljini začuo pucanj, vjerojatno nekog lovca. Osamdesetak konja su se  galopom udaljili od nas. Pobjegli su čak i od Lije kojem jedu iz ruke.