Prije se za karanfile tuklo. Bacali bi se na kutiju, pa tko prvi, njegovo! Danas je taj cvijet vrlo lako nabaviti - prisjetio se Delfin Kičin, uzgajivač i prodavač cvijeća na zagrebačkoj Veletržnici cvijeća. Potvrđuje to i podatak da je u Hrvatsku lani uvezeno ukupno 98 tona karanfila u vrijednosti od gotovo pola milijuna američkih dolara.

Karanfil se uglavnom uvozi iz Italije, Nizozemske, uvijek toplog Ekvadora i Kolumbije. Te iste zemlje opskrbljuju nas i drugim kod nas popularnim cvijećem, kao i zemlje Bliskog istoka, posebice Izrael, a i Pakistan. No, mi uvozimo cvijeće i iz zemalja sa sličnom klimom kakvu ima Hrvatska.

- Vrhunske ruže bi se moglo uzgajati u Dalmaciji, kao i palme i eukaliptuse. Nije roba iz uvoza loša, ali palmino lišće koje mi prodajemo može ostati svježe u vodi mjesec dana ako je u hladu, a uvozno svega par dana! Shvaćam da tipične tropske biljke, baš one ‘prašumske’, ne možemo ovdje uzgojiti, ali ove možemo. Samo kad bi nas država podržala. Problem je što nam  proizvodnja iz godine u godinu postaje sve skuplja. Evo, prihranu smo prošle godine platili 300 kuna, a ove čak 600 kuna! Dakle, cijena je porasla za 100 posto. Zato štedimo koliko god možemo.

Nekada smo zalijevali biljke bez razmišljanja o cijeni vode, a sada, zaliješ, okreneš se, a iza tebe suha zemlja. Mi to zovemo ‘židovsko zalijevanje’ - objašnjava Delfin Kičin, koji radi u boksu s Dubrovkinjom Ruse Samrilo, kojoj je uzgoj i prodaja cvijeća obiteljski posao već 20 godina. Ruse kaže da su od proizvodnje voća i povrća odustali već odavno. Dok ona u Zagrebu prodaje, njezina obitelj u dubrovačkom zaleđu sadi, okopava, plijevi... Priča kako su se prošle godine borili s požarima i na njihovu neopisivu radost uspjeli sačuvati biljke, a time i prihod od kojeg žive.

U velikom hangaru Veletržnice cvijeća, kojom upravlja gradska tvrtka Robni terminali Zagreb, smješteno je oko 70 proizvođača i 30-ak uvoznika, od kojih najveći prodajni prostor ima Agrokorov Konzum. Tu su i specijalizirane prodavaonice najrazličitijeg pribora za cvjećare, svijeća i slično. Proizvođači su odvojeni od uvoznika, ali i međusobno, svak radi u svojem boksu. Veletrgovci ne smiju prodavati gotove ili polugotove proizvode, iako od onoga što prodaju uz samo malo ukrašavanja u cvjećarnama nastaje skup proizvod.

Primjerice, veletrgovkinja Ružica Buhin iz Čučerja posve ručno sama izrađuje križeve i srca od mahovine na podlozi od slame. No, to se ne prodaje kao cvjetni aranžman, jer su polugotovi i gotovi proizvodi zabranjeni u veleprodaji. No, žao joj je što te ukrase teškom mukom izrađuje i jeftino proda, a onda cvjećari, dodavši još poneki ukras, zarade dvostruko. Nije lako ustajati ranom zorom dok grad još spava dubokim snom, jer veletržnica počinje s radom u pola pet ujutro, o čemu nam svjedoči mlada i nasmijana prodavačica Tereza.

- U posljednje dvije godine, koliko ovdje radim, dižem se u četiri ujutro, a ovdje sam već u pola pet. Radimo uglavnom do osam sati. Kupci se malo cjenkaju, uglavnom žele sniziti cijenu za 5 do 10 kuna. Ne mogu reći da su zahtjevni - ispričala je prodavačica Tereza Toupalik te napomenula da najviše posla ima oko blagdana Svih svetih, no “ne može se živjeti od jednog mjeseca u godini”. Primjerice, trgovačkom centru Baumax prodaja cvijeća u rujnu i listopadu poveća se za 50 posto, a ukrasnog grmlja za 20 posto. Kroz ta dva mjeseca Baumax proda oko 8500 komada krizantema, uglavnom lončarica.

Na veletržnici je zabranjena prodaja građanima, iako se, priznaju trgovci, “tu i tamo netko i provuče”. Ta odluka datira iz dana kada se veleprodaja cvijeća nalazila u Heinzelovoj ulici. Na novu lokaciju veletrgovci su preseljeni 2001. godine, u vrijeme kada je i Robnim terminalima upravljao nedavno smijenjeni direktor Zagrebačkog holdinga Slobodan Ljubičić. Lokacija je odgovarajuća i uvjeti su povoljni, no trgovci ipak žale za Heinzelovom, odnosno vremenima kada su kod njih kupovali i građani.

Nitko od veletrgovaca nije na vrijeme predvidio masovnu prodaju cvijeća u velikim trgovačkim lancima. Mnogim cvjećarima više se isplati otići u kupnju u trgovački centar koji mu je pod nosom, nego trošiti benzin do Žitnjaka, objašnjava trgovac. I tu su cijene, nažalost, zbog velikog uvoza slične onima na veletržnici. Ili, kako je dodala veletrgovkinja Ružica Buhin koja je još kao mlada djevojka prodavala “samo domaće” na tržnici Dolac, proizvođači iz susjednih županija najviše riskiraju. Trošak dopreme robe je velik, a ništa im ne garantira dobru prodaju i zaradu na veletržnici.

S tim rizikom svakodnevno se nosi Dražen Đurašin iz varaždinske regije, profesionalni proizvođač koji je lani preuzeo obiteljski posao od oca.

- Posao već godinama nepovratno ide nizbrdo. Ako usporedim zaradu 1989. godine i danas, ona se smanjila čak pet puta! Teško nam je specijalizirati se samo za neke vrste cvijeća ili biljaka, jer tako teže prodajemo. Morate ponuditi gotovo sve. Velika je šteta što nema ugovorene proizvodnje pa je sve to dodatno riskantno. Naime, u našem poslu je normalno da 20 do 30 posto proizvedenoga završi u smeću - otkrio je Dražen Đurašin. Inače, Draženu je najdraža ukrasna kopriva, koju prodaje na proljeće.

Svoje “rožice” već 40 godina prodaje i Branko Hren iz Hrvatskog zagorja. Svi ga ostali proizvođači vrlo dobro poznaju i cijene jer, kako kaže sam Branko, “ja sam druga generacija”. Posla je sve manje i zarada je bijedna, kaže iskusni veletrgovac, no radit će dokle god može.

- Dok nije bilo uvoznika, posao je išao mnogo bolje. Globalno gledano, ne možeš se više ovime baviti u Hrvatskoj jer mi nismo poljoprivredna regija. Za razliku od nas, Ekvador, primjerice, ima mnogo povoljniju klimu i mnogo jeftiniju radnu snagu. Osim toga, oni nemaju toliko propisa i papirologije koliko mi. Ustajem u četiri sata ujutro, a radim do deset sati navečer. Cvijeće se najbolje prodaje u proljeće. Preko ljeta ljudi su na godišnjem, a na jesen nemamo takav izbor. Sva svjetska roba pojavila se na našem tržištu; što imaju oni, dobivamo i mi. A mi domaći ne možemo protiv toga - ustvrdio je Branko.

Ipak, nije lako ni uvoznicima na Veletržnici cvijeća. Roba se u najvećem broju slučajeva nabavlja na najpoznatijoj burzi cvijeća, u Nizozemskoj. Ta burza diktira cijene. Čak i kada cvijeće dolazi iz Izraela ili Ekvadora, sve ide preko burze u Nizozemskoj, objašnjava prodavač Drago Kutleša iz tvrtke DG Promet.

- Svi mi koji nismo proizvođači kupujemo na burzi cvijeća u Nizozemskoj. Naravno, tamo cijene diktiraju pravila ponude i potražnje. Ako tamo cijene porastu za neko cvijeće, mi nemamo izbora, moramo napraviti isto. Da bismo izbjegli gužvu na burzi, uvozimo primjerice ekvadorske ruže i kolumbijski karanfil, no da bi to cvijeće došlo do nas, mi i dalje moramo koristiti njihov prijevoz i skladištenje. Domaći kupci najčešće traže margarete, zapravo sve svijeće iz porodica krizantema, zatim ljiljane, gerbere i ruže. To je ono što se uvijek najviše traži. Cijela se prodaja mora na tome temeljiti - objasnio je Drago.

Cvijeće koje iz uvoza stigne u velikim količinama mora se pravilno skladištiti da ne bi uvenulo ili se prebrzo rascvalo. Zato veletrgovci uvoznici na svojim prodajnim mjestima imaju hladnjače, manje ili veće, ovisno o kapacitetu prostora i uloženom novcu.

dealna temperatura je od pet do sedam Celzijevih stupnjeva, time se najlakše produlji vijek trajanja robe. Kolumbijskoj je ruži već sedam dana kad stige kod nas na veletržnicu i moramo je prodati za najviše četiri dana. Naravno, što dulje cvijet stoji, to mu cijena više pada. Orhideje u hladnjači mogu izdržati neotvorene minimalno dva tjedna. Uglavnom se uvoze s Bliskog istoka, a mnogo se proizvodi i u Izraelu.

Cijena orhideja je trenutno 90 kuna. Inače, kad ih je mnogo, onda im je cijena 60 kuna, a kad ih je malo, velika orhideja može doseći cijenu i od 120 kuna. Zimi je ona vrlo popularna jer nije osjetljiva na temperaturu - rekao je Drago Kutleša. Njegova kolegica dodaje spremno kako padu prodaje cvijeća u Hrvatskoj kumuje pad kupovne moći. Navike su se promijenile prisilno, smatra. Dok je prije bilo nezamislivo otići u posjet bez buketa cvijeća, danas je važnije kupiti kruh, a ni nedjeljni i stol više ne krase vaze s cvijećem.

Jutarnji.hr