Bambus u vrtu

bambus Postoji mnoštvo vrsta bambusa, a i spoznaje o njima svakodnevno se mijenjaju. Zato popunjavanje ovih stranica neće biti kratkotrajan posao. Ipak, vrijedi pokušati. Općenito, percepcija bambusa u našim krajevima je da je to tropska biljka, koja se ne može uzgajati u umjerenom klimatskom pojasu. Druga uobičajena zabluda je da je bambus bilo koja trska ili šaš koja raste u blizine vode, i/ili da je to zapravo nekakva vodena biljka.

Što se tiče ovog prvog mišljenja, ono nije sasvim bez osnove, jer mnoge vrste bambusa jesu tropske, ali postoje mnoge vrste bambusa otporne na našu klimu. Što se tiče onog drugog - ne, bambus nije trska. Priča o otpornosti biljaka na klimatske uvjete zapravo nije sasvim jednostavna. Općenito, biljka se smatra otpornom na neku klimu ako u njoj normalno raste i razvija se. U praksi, za umjerena klimatska područja poput Hrvatske, to se najčešće svodi na otpornost na hladnoću, odnosno sposobnost biljke da prezimi.

Najčešće korištena mjera otpornosti je otpornost prema USDA zonama (United States Ministry of Agriculture, dakle Ministarstvo poljoprivrede SAD). Ove se zone određuju prema prosječnim najnižim zimskim temperaturama koje se u nekom području očekuju.

Prema tom kriteriju većina kontinentalnih krajeva Hrvatske spada u zonu 7 (-18oC), dok primorski krajevi ulaze u zonu 8 ili 9 (-12oC ili -6oC).

Različita su i tumačenja što znači otpornost - da biljka preživi bez ikakvih oštećenja, da biljka preživi, ali izgubi lišće (naravno, taj kriterij nije primjenjiv na listopadno bilje), da biljci propadne nadzemni dio (a to inače za nju nije normalno), ali da biljka na proljeće ponovno potjera?

Osim toga, nije svake godine minimalna godišnja temperatura jednaka prosječnoj - ponekad je i hladnije, i to znatno. Takve godine znače kraj za mnoge biljke na granici otpornosti (i onda uzgajatelju u Zagrebu propadne ružmarin ili lavanda).

O načinima borbe protiv hladnoće - drugi puta.

Podjela bambusa prema rastu korijena i širenju

Postoje tri načina opisivanja karakteristika neke vrste bambusa prema načinu rasta i širenja.

  • Razmak među stabljikama. Bambusi se po ovom kriteriju dijele na tri grupe: one koji rastu u gustim skupinama (caespitose), one koje rastu raštrkano (diffuse) i one koji rastu u više raštrkanih skupina koje su same za sebe guste (pluricaespitose). Ovaj kriterij nije sasvim točno definiran, jer nije određeno što znači gusta skupina, a što raštrkano, koliki mora biti razmak među stabljikama da bismo bambus svrstali u jednu ili drugu (ili treću) skupinu. Osim toga ponašanje bambusa što se tiče zbijenosti rasta jako može ovisiti o uvjetima u kojima bambus raste. Mnogi bambusi koji bi inače rasli raštrkano, u nepovoljnim uvjetima rasti će puno zbijenije. Iako ovaj kriterij nije sasvim egzaktan, u praksi se najčešće primjenjuje. Većina bambusa koji su otporni na naše kontinentalno podneblje je raštrkanog rasta.
  • Način grananja podzemnih stabljika (rizoma). Postoje dva osnovna načina grananja: simpodialno i monopodialno. Kod simpodialnog svaka nova grana postaje dominantna grana koja na svom kraju razvije stabljiku, dok kod monopodialnog grananja to nije slučaj. Postoje i vrste kod kojih je zabilježeno kombinirano grananje, što se naziva amfipodialnim grananjem. Najčešće su bambusi sa simpodialnim grananjem zbijeni, dok su oni sa monopodialnim raštrkani.
  • Uz prethodna dva, treći kriterij za podjelu je morfologija samih rizoma. Oni mogu biti pahimorfni (kratki, zbijeni, puni nodovi, rizom je širi od stabljike koje iz njega raste), ili lepromorfni (dugački razmaci između nodova, stabljike su nešto šire od rizoma iz kojega rastu). Postoje i amfimorfni bambusi, sa kombiniranom jednom i drugom vrstom rizoma, ali to je svojstvo za sada potvrđeno samo kod tri vrste. U pravilu pahimorfni bambusi su simpodialni, dok su lepromorfni monopodialni.

Kako kontrolirati širenje bambusa?

Više je pristupa ovoj intrigantnoj temi. Krenimo redom:

  1. drepanostachyum-senteeanumSaditi vrste primjerene prostoru i staništu s kojim raspolažete. Ova teorija u prvi mah zvuči dosta "ekološki" ali kada se malo bolje razmisli, u kontradikciji je sa samom biti hortikulture i vrtlarstva koji uvijek teže za novim i drugačijim biljkama. Kada bi tako razmišljali uzgajali bi u vrtovima samo grab i bukvu, pod uvjetom da imamo dovoljno velik vrt. Ovaj bi nam pristup osim toga značajno smanjio broj vrsta koje su nam na raspolaganju, jer većina otpornih vrsta se dosta agresivno širi, pa bi ih po tome trebalo saditi samo tamo gdje ima jako puno mjesta, ili neki ograničavajući faktor (voda, sjena...). Za manje vrtove izbor gotovo da bi se smanjio na rod Fargesia, koji raste u busenovima i ne širi se, a iznimno je otporan na hladnoću. Mediteransko područje imalo bi u tom slučaju puno veći broj vrsta na raspolaganju, jer je velik broj vrsta porijeklom sa Himalajskih obromaka otporan samo na lagani mraz od minus nekoliko stupnjeva (Drepanostachyum, Himalayacalamus).
  2. Saditi bambus tamo gdje ga se lako može kontrolirati: uz rub područja na kojemu ne može napredovati, na primjer pločnika, ili okružiti nasad kanalom dubine 30-ak centimetara napunjenim krupnim šljunkom, te jednom godišnje prekontrolirati i porezati sve rizome koji su počeli rasti kroz kanal. Ova je metoda posebno pogodan za rod Phyllostachys, jer oni imaju plitko korijenje.
  3. Podzemne barijere: beton, plastika. Najdrastičnije metode, ali najčešće jedine primjenjive. Područje na kojemu raste bambus treba ograditi podzemnom barijerom dubine 60 i više cm. Kada se već kopa, najbolje je da je dubina bar 75 cm. Izraz plastika treba shvatiti doslovno - to treba biti prilično debela plastika (stručnjaci preporučuju bar 1,5 mm), kroz običan najlon bambusovi rizomi prolaze a da ga ni ne primjete, u to sam se sam uvjerio. Krajevi plastične barijere trebaji biti dobro spojeni, zalijepljeni, zašarafljeni, i sa preklopom od barem pola metra. Osim toga barijera se treba lagano širiti prema gore, da sve rizome koji dođu do nje usmjeri u tom smjeru, a ne u dubinu. Barijera treba viriti iz zemlje bar 5-10 cm da rizomi ne bi prešli preko nje. Bar jednom godišnje potrebno je provjeriti ima li "bjegunaca".