Vrtal: Zimska zaštita voća

zima-vocke.jpgStabla je potrebno nakon berbe dobro okupati bakrenim sredstvima po mogučnosti kombinacijom bakra i mineralnog ili biljnog ulja

Naše hrvatsko priobalje pogodno je za mnoge voćne vrste, pa tako i za one tipično mediteranske kakve u kontinentu ipak ne mogu uspjeti. Puno je takvih voćnih vrsta, primjerice žižula (čičindra), nešpola (nespola, mušmula), razne vrste agruma (limun, naranča, mandarine, grejp, kumkvat ali i druge), zatim kaki, kivi (aktinidija) i nar. Što se tiče profesionalnog plantažnog uzgoja u našim uvjetima, tu je najzastupljenija mandarina, nešto malo naranča i limun, te aktinidija (kivi) i nar. Sve navedeno uglavnom je locirano u Splitsko dalmatinskoj i Dubrovačko neretvanskoj županiji, a ponajviše u neretvanskom polju.

Žižula i nešpola

Međutim, vrste žižula i nešpola gotovo uopće nisu zastupljene u plantažnom uzgoju, ali su vrlo česte na okućnicama i manjim obiteljskim voćnjacima gdje zauzimaju značajno mjesto. Tu su još i agrumi općenito, koji iako prisutni i u plantažnom uzgoju, također su neizbježni pratioci kućnih vrtova i obiteljskih oaza. Stoga ćemo se malo osvrnuti na zaštitne mjere ovih voćnih vrsta u razdoblju jeseni i zime, otprilike od blagdana Svih svetih pa do svete Stošije.

Iako su navedene tri kulture, žižula, nespola i grupa agruma tipične za mediteran, međusobno su vrlo različite. Ovo se odnosi i na njihove morfološke i botaničke karakteristike, a i fenofaze. O tome naravno onda ovise i zaštitne mjere koje treba poduzeti.

Trnoviti grm ili stablo koje je poželjno na svakoj okućnici, ali i u maslinicima. Naime, dokazano je da je žižula poželjan pratilac masline iz razloga što na žižuli obitava muha Carpomya incompleta koju parazitira parazitoidska osica Opius concolor koja parazitira i maslinovu muhu. Dakle, ukoliko u masliniku imamo žižulu, veća je vjerojatnost da će u masliniku biti prisutni i prirodni neprijatelji maslinove muhe, u ovom slučaju osica Opius concolor.

Žižula se bere kroz mjesec listopad kada je poželjno konzumirati njene izuzetno vrijedne plodove. Listopadno je drvo, te je nakon berbe za sve radove poželjno pričekati opadanje lišća. Kako se radi o trnovitom drvu, čiji trnovi znaju i ozbiljnije ozlijediti, kada list padne puno je lakše vidljiva situacija u krošnji. U pravilu žižulu ne treba puno rezati osim u slučaju formiranja krošnje na neki od željenih oblika, ili u slučaju usmjeravanja krošnje. Tada se izbacuju unutrašnje grane da se otvori put svjetlu, i da krošnja općenito ne bude puno zagušena. Ukoliko je žižula na zaštićenim položajima, tada se s rezidbom može početi odmah po opadanju lišća. Ukoliko je položaj više izložen studeni, dobro je pričekati da prođe opasnost od niskih temperatura. Žižula nema nekih osobitih bolesti i štetnika u našim uvjetima pa ju je najbolje i ne prskati. No može se, zajedno s drugim voćem, prskati bakrenim sredstvima koja su inače dozvoljena i u ekološkoj proizvodnji.

Nešpola je interesantna jer jedina od navedenih zapravo cvate zimi, o čemu je detaljno u prošlom broju pisao i kolega mr. Štambuk. Ove fenofaze nešpole diktiraju i zaštitne mjere i rezidbu. Već je spomenuto da nešpolu treba rezati nakon berbe u proljeće i upravo sada u listopadu i studenom. Na stablu se prati koji izboji cvatu, te se orežu postrani izboji koji bi donijeli sitnije plodove. Ujedno se uklanjaju bolesne i zaražene grane, te je nakon toga obvezna zaštita bakrenim sredstvima, ali ne kada je stablo počelo s cvatnjom! Treba pratiti i prskati prije cvatnje, te poslije cvatnje. Naime, bakreno sredstvo ipak može biti fitotoksično za peludna zrnca te može negativno utjecati na cvatnju. Osim bakrenih sredstava, u obzir još mogu doći i sredstva na bazi mankozeba, kaptana ili dodina, no treba napomenuti da nemaju registraciju. Ipak, djeluju na najvažniju bolest nešpole koja se kod nas redovito javlja, a to je mrljavost lista i krastavost ploda nešpole.

 Zaštita agruma

Nećemo posebno navoditi sve vrste agruma, ali uz izuzetak nekih sorti limuna koji su višerodni kroz godinu, ostali agrumi dozrijevaju i beru se u jesenskom dijelu godine, dakle u listopadu i studenom. Kod agruma rezidba se u pravilu ne provodi iza berbe, već se pričeka travanj da prođe opasnost od niskih temperatura te se rezidba provede tada. Agrumi su nešto osjetljiviji na bolesti i štetnike, te je na stablima česta pojava štitaste uši (narančin crvac, limunov crvac) i čađavica. Stabla je potrebno nakon berbe dobro okupati bakrenim sredstvima, po mogućnosti i kombinacijom bakra i mineralnog ili biljnog ulja gotovim preparatima u koncentraciji od dva do tri posto. Ovo se provodi dva puta kroz zimu, jednom nakon berbe, a drugi put u veljači ili ožujku.

 

Dr.sc. Josip Ražov, dipl.ing.agr, časopis Vrtal.