Shii-take (Lentinula edodes) -uzgojite prirodni lijek sniženje kolesterola u krvi

Shii-take potice iz Japana, gdje se uzgaja od pamtivijeka. Raste na drvu pazanija (shii). Radi se o gljivi koja raste na posječenim i odstajalim oblicama bjelogoričnog drveća, hrasta, bukve, brijesta i pitomog kestena. Gljiva je vrlo ukusna, služi kao prvorazredan začin, lako se suši i konzervira. Shii-take sadrži eritadenin (lentinacin ili lentisin) vrlo je značajan sastojak za to djelovanje.

Prema postojećim iskustvima, već nakon nekoliko tjedana konzumacije razina kolesterola u krvi smanjuje se i do 25 posto. Eritadenin ima i produženo djelovanje na nekoliko mjeseci. Fukcionalno, on ubrzava metabolizam kolesterola, čime pospješuje njegovo izlučivanje iz organizma, ali ne djeluje na njegovu sintezu. Dijeta gljivom shii-take smanjuje i količinu kolesterola u žuči, što je u izravnoj vezi sa sprečavanjem nastajanja žučnih kamenaca. Osim eritedanina i druge aktivne tvari gljive shii-take su djelotvorne.

Lentiman je antitumorni polisaharid dobiven iz te gljive. On povećava otpornost stanica na rak i sprečava slabljenje imunitetnog sustava. Na univerzitetu u Michiganu utvrđeno je da pročišćen ekstrakt spora gljiva shii-take potencira stvaranje interferona u ljudskom organizmu, što uvjetuje pokretanje obrambenih sposobnosti protiv virusnih infekcija. U Japanu i Kini ta gljiva se odavno konzumira u svrhu zaštite od prehlada i gripoznih stanja. Uočeno je i antivirusno djelovanje protiv uzročnika dječje paralize, kao i skupine enterovirusa koji se zadržavaju u crijevu. Ti virusi mogu kod djece izazvati kratkotrajna febrilna stanja praćena blagim osipom i oboljenja slična gripi, osobito ljeti i kad nema epidemija gripe. Također mogu izazvati i upalu moždanih opni (serozni meningitis), te niz drugih kliničkih sindroma.

commercial-shiitakeU novije vrijeme provodi se sve veći broj istraživanja kojima se potvrđuje protuvirusno djelovanje micelija i pojedinih sastojaka ove gljive. Utvrđeno je i da pojedini sastojci potiču imunitet, odnosno opću obranu organizma. U gljivi shii-take otkrivene su supstance koje djeluju antibakterijski. Dobiven je i ekstrakt koji djeluje inhibitorski na stanice koje proizvode histamin. Zato se u orijentalnoj medicini ovaj antialergijski učinak već stoljećima koristi kao lijek protiv kroničnog bronhitisa. U Japanu se shii-take koristi kao izvor vitamina D i B kompleksa. Izolirana je vrlo značajna supstanca nazvana agrosterol koja se pod djelovanjem sunčevih zraka pretvara u vitamin D-2. Pored zabilježenih djelotvornosti, uživanjem te gljive odstranjuje se višak soli u organizmu, snizuje visok krvni tlak, smanjuju napetost i stresna stanja. Shii-take sadrži gotovo dvostruko više bjelančevina, ugljikohidrata i vlakna nego većina drugih jestivih gljiva. Aminokiselinski sastav bjelančevina zadovoljava ukupne potrebe ljudskog organizma. U 100 grama svježe gljive ima 300 mg kalija, 850 mg fosfora, 19 mg željeza, 420 mg kalcija, 5,5 mg cinka i 76 mg vitamina D-2. 

UZGOJ

shiitake-mushroomsZa nacjepljivanje 1mu00B3 drvenih oblica potrebno je sljedeće: 10 l micelija na žitaricama, 1mu00B3 svježe posječenih drvenih oblica (najbolje hrasta ili graba), oko 40 radnih sati za nacjepljivanje i oko 40 radnih sati za njegu oblica i berbu gljiva. Od pribora i alata za nacjepljivanje potrebno je: električna bušilica, svrdlo za metal 2 cm, bušač (lohajzl) 2 cm, kist od prirodne dlake, mali čekić te parafin ili pčelinji vosak. Ukupna su ulaganja, ne računajući vlastiti rad, 300 kn tj. 150 kn za drvene oblice i 150 kn za micelij mirisne aniske na žitaricama.

Uzgoj na oblicama traje 3-5 godina, pri čemu se iz jednog kubičnog metra nacijepljenih oblica može dobiti od 100 kg gljiva, ako se oblice drže na otvorenom, ili sve do 300 kg gljiva prate li se savjeti stručnjaka i uzgoj se odvija u zaštićenu prostoru. Mirisna aniska plodonosi u valovima svakih 21-28 dana, a da bi se potaknulo plodonošenje potrebno je oblice tri dana namakati u hladnoj vodi. Gljiva plodonosi tijekom proljeća i jeseni ako se oblice drže na otvorenom ili cijele godine drže či se u zatvorenom prostoru s mogućnošću nadziranja topline uzgojne prostorije. Pobere li se 100 kg gljiva, to je dovoljno za godinu i pol dana uporabe tako da svaki član četveročlane obitelji uzima u danu 50 g svježih gljiva.

Mirisna aniska može se jesti sirova na salatu ili skuhana u juhi ili nekom drugom jelu, pri čemu ne gubi svoje ljekovito djelovanje. Od suhe gljive može se raditi čaj ili se može skuhati u juhi ili umacima. Pobere li se više plodnih tijela koja se ne mogu odmah potrošiti, gljiva se vrlo uspjelo može konzervirati a da ne izgubi nimalo svojih ljekovitih ili jestivih svojstava.

Mirisna se aniska može vrlo dobro čuvati duboko zamrznuta ili osušena jer djelatne tvari koje izazivaju ljekovito djelovanje nisu toplinski nepostojane. Ako se mirisna aniska zamrzava do 30 dana, tada je nije potrebno blanširati, a zamrzava li se za dulje čuvanje, tada je treba blanširati 3-5 min u kipućoj vodi. Potom se zamrzava i tako se može čuvati do 6 mjeseci. Male se količine mogu sušiti u pećnici na najnižoj toplini od 60 u00BAC, pri čemu vrata pećnice ne smiju biti posve zatvorena. Mirisna je aniska posve suha kada osušena plodna tijela šuškaju pod prstima i lako se lome. Osušena se gljiva najbolje čuva u nepropusno zatvorenim staklenkama do 12 mjeseci.

Mirisna se aniska može vrlo dobro čuvati i kao pasterizirana ukiseljena gljiva u slano-kiselo-slatkom naljevu. Najbolje je vrijeme za nacjepljivanje oblica kasna jesen od opadanja lišća do početka proljeća i bubrenja pupova. Ako se oblice nacjepljuju u ovom razdoblju, mogu dati i do 20 % veći prinos, jer je drvo bogatije hranjivima i nema uzročnika bolesti i štetnika.