Na upit jednog našeg posjetitelja VRT.com.hr prenosi sa stranice rascvjetani.blog.hr informacije o "pampas travi". Pampas trava je jako osjetljiva biljka. Pošto je močvarna biljka zahtjeva puno vlage ali nikako ne previše jer dolazi do truljenja korjena. Sadi se početkom jeseni na sunčanim i od vjetra zaštićenim mjestima. ima oštro lišće i nije ju preporučljivo saditi blizu prolaza a pri radu oko nje preporučljivo je nositi rukavice. Odmah nakon sadnje biljku treba zaštititi. suhu travu i lišće svezati u snop i gore staviti papirnatu vreću, nikako ne plastičnu. Starije biljke treba spiralno povezati odozdo prema gore i čvrsto vezati kako se voda nebi sljevala kroz središnji dio biljke. Zaštita se uklanja krajem 4.mjeseca(aprila) i lišće sječe na visini od 10-30 cm. ovo je obavezno kako bi biljka potjerala mlado i novo lišće. Jednu biljku optimalno je imati 5-6 godina a zatim je izvaditi s korjenom i razdjeliti na više manjih busenova te svaki posadit kao novu biljku. Bez obzira gdje raste i hoće li zima biti jaka pampas travu potrebno je svakako zaštititi jer ima plutast korjen jako osjetljiv na niske temperature. iIjoš jedna informacija visina biljke kreće se oko 180 cm...

Ovaj grm prikladan je i za velike i za manje vrtove. Zbog bogatog cvata može se posaditi pojedinačno ili u manjim skupinama. Razni varijeteti ove biljke nude i razne mogućnosti sadnje. Magnolija, naime, počinje cvjetati već potkraj ožujka i u travnju, kad su još velike mogućnosti za pojavu mraza. On može prilično oštetiti mlade cvjetove, pa se preporučuje magnoliju posaditi na neko zaštićeno mjesto. Kod još mladih biljčica prilično je osjetljivo i korijenje, stoga je za oštrih zima potrebno prekrivati zemlju iznad korijenja. Pogoduje im duboko tlo, dobre ocjeditosti i neutralne reakcije. Dobro ih je posaditi na sunčano ili polusjenovito mjesto u vrtu. Što se tiče orezivanja, bolje ga je izbjegavati. Nakon rezidbe magnolije se teško razrastaju, a uz to se vrlo brzo izgubi pravilan oblik krošnje. Uglavnom se orezuju osušene i kržljave grane, a ako je ipak potrebna jača rezidba, uklanjaju se cijele grane, i to nakon cvatnje.

Zadnji sunčani dani sve nas izvlače iz naših stanova i kuća. Oni koji imaju svoje dvorište i vrt sigurno već razmišljaju o radovima u njemu. VRT.hr donosi svojim posjetiteljima portala 10 koraka do revitalizacije vašeg vrta za predstojeće proljeće.

Penjačice pripadaju među one biljke zahvaljujući kojima možemo sakriti brojne nedostatke vrta, a u isto vrijeme njima naglasiti neke vrtne elemente. Glavna im je namjena prekrivanje raznih površina u vrtu i oko njega

Još je od davnina u ovim našim krajevima sadnja penjačica bila uobičajena. Doduše, u prošlosti se kod nas mogla uglavnom pronaći vinova loza, koja se uzdizala uz odrine mnogih vrtova (dvora). Penjačice pripadaju među one biljke zahvaljujući kojima možemo sakriti brojne nedostatke vrta, a u isto vrijeme njima naglasiti neke vrtne elemente. Smještamo ih u najrazličitije dijelove vrta, uz ograde, zidove, pokraj debla kakvog osušenog stabla. Neizostavne su i na balkonima i terasama. Njihova je glavna namjena prekrivanje raznih površina u vrtu i oko njega. Primjerice, pročelje kuće uz koje se uzdiže glicinija u proljeće, kad se okiti brojnim cvjetovima, izgleda zaista sjajno. Osim što njima možemo prekriti određene nedostatke, jednako tako dobro će nam poslužiti i kod izražavanja nekog dijela vrta. Ako u vrtu imate posađeno neko listopadno drvo ili ostatke davno osušenog stabla, uz njih posadite neku od penjačica koje će, nakon što se razrastu, biti vrlo lijep centralni element vrta. Također, imamo li pred kućom terasu, najbolji način na koji možemo povezati unutrašnji i vanjski prostor je podizanje pergole na terasi uz koju se uzdiže neka od penjačica. Među ostalim, penjačicama ćemo daleko ljepše prostor vrta odijeliti od susjednih parcela, no što bi to bilo ako se odlučimo na ograđivanje vrta zidovima.

Kako jesti i što jesti? Zašto jesti voće i povrće u sokovima, a ne cjelovito! Koje bolesti možemo liječiti s kojim sokovima? Više o tome možete pročitati u slijedećem autorskom tekstu našeg suradnika  Martina Čička koji je i sam proizvođač sokova.

Zdravlje je pretpostavka zadovoljnog života. Zdrava prehrana pretpostavka je zdravlja, ako isključimo nesreće. Stanje čovječjeg tijela neraskidivo je vezano s kvalitetom prehrane i njenom primjerenošću potrebama tijela. Činjenica da su generacijama živjeli i žive milijuni ljudi koji jedva da su (ako su uopće) jeli išta drugo do kuhanu hranu, nije nikakav dokaz da su egzistirali radi konzumiranja kuhanih živežnih namirnica. Upravo suprotno. Zar bi nam bolnice u protivnom bile prepune i preopterećene? Zašto se godišnje proda vagone i vagone tableta za ublažavanje bolova? Zašto su bolesti srca, šećerna bolest, rak, plućne bolesti, prijevremena senilnost i prijevremena smrt tako česte? Zahvaljujući enormnoj snazi odolijevanja našeg tijela često se posljedice moderne prehrane ne pojavljuju odmah nego čak i nakon više godina. Više nego dovoljno vremena da se čovjek navikne na određeni način života i ne umisli kako je njegova prehrana sasvim zadovoljavajuća jer, eto, tako jede cijeli život.

Postoji mnoštvo vrsta bambusa, a i spoznaje o njima svakodnevno se mijenjaju. Zato popunjavanje ovih stranica neće biti kratkotrajan posao. Ipak, vrijedi pokušati. Općenito, percepcija bambusa u našim krajevima je da je to tropska biljka, koja se ne može uzgajati u umjerenom klimatskom pojasu. Druga uobičajena zabluda je da je bambus bilo koja trska ili šaš koja raste u blizine vode, i/ili da je to zapravo nekakva vodena biljka.

Što se tiče ovog prvog mišljenja, ono nije sasvim bez osnove, jer mnoge vrste bambusa jesu tropske, ali postoje mnoge vrste bambusa otporne na našu klimu. Što se tiče onog drugog - ne, bambus nije trska. Priča o otpornosti biljaka na klimatske uvjete zapravo nije sasvim jednostavna. Općenito, biljka se smatra otpornom na neku klimu ako u njoj normalno raste i razvija se. U praksi, za umjerena klimatska područja poput Hrvatske, to se najčešće svodi na otpornost na hladnoću, odnosno sposobnost biljke da prezimi.